Rezultati longitudinalnoga istraživanja provedenoga u Engleskoj, Walesu i Škotskoj (br. = 17 000) pokazali su da su muškarci koji su od početka bili uključeni u brigu o djeci pokazivali interes za različita područja života svoje djece i ostvarivali bolje odnose sa sinovima ili kćerima.[1]
To se također očituje na primjeru Švedske i Norveške gdje se politika rodne ravnopravnosti provodi već gotovo tri desetljeća, a uključuje i fokus na veće uključenje muškaraca u brigu o djeci. Također, studije iz tih skandinavskih zemalja pokazale su da su se žene, kad su muškarci bili snažnije uključeni u brigu o djeci, osjećale manje opterećenima, a kod muškaraca je zabilježeno bolje mentalno zdravlje te su muškarci i žene općenito bili zadovoljniji svojom bračnom vezom.
Kvantitativna istraživanja iz sedam zemalja koje su sudjelovale u anketi IMAGES također su potvrdila da su se muškarci koji su bili aktivnije uključeni u očinstvo osjećali zadovoljnijima svojim životom, bolje su vodili brigu o svojem zdravlju, a žene su imale veći stupanj zadovoljstva životom i vezom, pa tako i seksualnoga zadovoljstva, kad su njihovi partneri obavljali ravnopravan dio zadataka brige o djeci[2].
Općenito, zdravlje muškaraca obično je bolje kod onih muškaraca koji su uključeni u roditeljstvo. Veća je vjerojatnost da će biti zadovoljni svojim životom, živjeti duže, rjeđe biti bolesni, konzumirati manje alkohola i droga, osjećati manje stresa, imati manje nezgoda i više sudjelovati u zajednici[3].
Pregled 16 longitudinalnih studija (22 300 slučajeva u 24 publikacije), u kojima je glavna varijabla interesa bila učinak aktivnoga očinstva na razvoj djeteta, pokazao je da su djeca koja su imala oca uključenoga u roditeljstvo imala manje problema u ponašanju, manje sukoba sa zakonom, bila manje financijski osjetljiva, imala bolji kognitivni razvoj i rezultate u školi i općenito manje stresa u odrasloj dobi[4].
S druge pak je strane poznato da odsutnost oca ima vrlo velik neizravni i izravni ekonomski i društveni učinak. Primjerice, jedna studija provedena u SAD-u pokazala je da kućanstva bez oca predstavljaju veći trošak za državne programe socijalne pomoći[5]. Program T Priručnik za uključenje muškaraca u očinstvo i brigu o zdravlju majke i djeteta.
Kad su očevi aktivnije uključeni u život svojih sinova i kćeri, veća je vjerojatnost da će djeca biti boljega psihičkog i mentalnog zdravlja, da će pokazivati bolje akademske rezultate, bolje kognitivne sposobnosti i društvene vještine, imati veće samopouzdanje, manje problema u ponašanju i veću otpornost na stres (Allen i Daly, 2007; Nock i Einolf, 2008). Osim toga, adolescenti/ice čiji su očevi aktivno uključeni vjerojatnije će biti boljega mentalnog zdravlja, imat će manju sklonost zlouporabi droga i bit će skloniji/e sigurnom seksualnom ponašanju (Allen i Daly, 2007, Flouri i Buchanan, 2003; Nock i Einolf, 2008).
Prisutnost oca ima pozitivan učinak na prihod obitelji. Kad je otac prisutan, prihod se obično povećava, čak i u slučaju da otac zarađuje manji udio ukupnoga dohotka negoli majka[6]. Očevo sudjelovanje u privređivanju i brizi za djecu ima i pozitivan učinak na majke: majke su manje opterećene brigom o djeci i kućanskim poslovima i često su boljega fizičkog i mentalnog zdravlja (Allen i Daly, 2007; Barker, 2003).
Tekst preuzet i prilagođen iz Programa T – Priručnika za uključenje muškaraca u očinstvo i brigu o zdravlju majke i djeteta.
[1] Flouri, E. and Buchanan, A. (2003). The role of father involvement in children’s later mental health. Journal of Adolescence, 26:1, 63–78 .
[2] Barker, G., Contreras, J.M., Heilman, B., Singh, A., Verma, R. and Nascimento, M. (2011). Evolving Men: Initial Results from the International Men and Gender Equality Survey (IMAGES). Washington, DC: International Center for Research on Women (ICRW) and Rio de Janeiro: Instituto Promundo
[3] Allen, S. and Daly, K. (2007). The Effects of Father Involvement: An Updated Research Summary of the Evidence. Guelph, Canada: Centre for Families, Work & Well-Being, University of Guelph. http://www.fira.ca/cms/documents/29/Effects_of_Father_Involvement.pdf.
[4] Sarkadi, A., Kristiansson, R., Oberklaid, F. and Bremberg, S. (2008). Fathers’ involvement and children’s developmental outcomes: a systematic review of longitudinal studies. Acta Pædiatrica 97:2. 153–158.
[5] Nock, S. and Einolf, C.J. (2008). The One Hundred Billion Dollar Man: The Annual Costs of father absence. National Fatherhood Initiative.
[6] Barker, G. (Ed.). (2003). Men’s Participation as Fathers in the Latin American and Caribbean Region: A Critical Literature Review with Policy Considerations. Washington, DC: The World Bank