Utisci i osjećaji bivanja roditeljom mijenjaju se kroz faze – jedno je kod novorođenčeta i same pojave djeteta, mijenja se kroz polazak u školu, te je skroz drugo kroz pubertet. Pozitivni osjećaji uglavnom se vežu uz dobivanje nove stare perspektive, tj. uz prisjećanje i vraćanje na dječji pogled svijeta. Dobijemo priliku opet biti klinci i resetirati se na jedine normalne ispravne vrijednosti. Negativne nuspojave roditeljstva uglavnom se vežu uz (konačnu) spoznaju da su svijet i društvo jedno suludo mjesto u kojem imate štošta protiv sebe na putu da na pravi put stavite dobru osobu – suosjećajnu i skromnu, ali fokusiranu i samopouzdanu.
S kćerkom (10 god) posebni su trenuci kada smo oboje djeca, kada sam komotno i bezbrižno u regresiji, a pritom efikasno plasiram neku svoju roditeljsku agendu; win – win 😀
Informiram se o roditeljstvu tako da tu i tamo slučajno naletim na nešto dobro, tipa https://www.korakpokorak.hr , no generalno, nisam se nikada sustavno informirao. Moje roditeljsko „obrazovanje“ išlo je i ide u hodu, te iz raznih izvora. U svakom slučaju, nema dovoljno informacija, ni za mame, a još manje za tate. To su medijima i portalima manje zanimljive teme od savjeta za uređenje fancy interijera ili blitz dijeta koje će vam skinuti salo prije prvog sedmog.
Sa starijim sinom (18 god) u zadnje vrijeme posebni trenutci se događaju kada, unatoč godinama i nabrijanim hormonima, pokazuje privrženost, povjerenje i poštovanje. Puberteti znaju biti teški, ali zato je svaki takav znak roditeljskog uspjeha ravan ekstazi.
Nisam koristio očinski dopust, malo uslijed nedovoljne informiranosti, ali ipak više jer uvjeti i klima kod tadašnjeg poslodavca to ne bi dozvolili. Budimo jasni, da bi ste bili dobar, opušten i posvećen roditelj, posao i karijera općenito ne bi vam trebali biti niti svrha niti izvor stresa i problema. Svaku karijernu odluku koju sam donio, donio sam uglavnom zato da bi mi omogućila manje stresa, a više vremena za sebe i djecu. Nije to moguće u svakoj struci u Hrvatskoj, ali u mojoj jeste, pa onda zašto ne? Da ovog trenutka, s ovom pameću dobijem dijete iskoristio bi svaki zarez i točku u zakonima i pravilnicima o radu da iscijedim maksimum porodiljnih dana.
Bilo bi dobro da mi je netko rekao da se odgaja primjerom, a ne deklaracijom, sadržajem, a ne formom. No i da jeste, nije to to dok ne shvatite sami.
Savjet za buduće tate – mogao bih citirati Edu Maajku – „Pokušavam to nekako usporiti, šesta joj se neće ponovit“. Ne odgađajte. Ništa.