Svi koji me poznaju znaju da nisam nikad bio lud za djecom. Nisam tip osobe koji čim vidi bebu gura se da ju primi u ruke i slično, već sam uvijek osjećao neku mješavinu nezainteresiranosti i straha vezano za postupanje s djecom i roditeljstvo mi se činilo kao znanstvena fantastika. Sukladno tome nisam znao što očekivati od uloge roditelja, ali ugodno me iznenadilo da sam se snašao kao riba u vodi – svi zadaci vezani uz njegu i brigu oko djeteta su mi “legli” prirodno i vrlo jednostavno sam se prilagodio novoj ulozi.
Najdraži mi je trenutak bio kad mi se sin prvi put nasmiješio. Način na koji bebe komuniciraju je čudan i s nestrpljenjem sam čekao i najmanji znak da beba uopće primjećuje bilo koga osim mame. Taj prvi osmjeh na neki je način početak naše interakcije.
Već prije rođenja djeteta informirao sam se o najvažnijim stvarima iz stručne literature. Bitan oblik informiranja svakako su i osobna iskustva prijatelja koji su postali roditelji prije mene. S obzirom na razinu informacija koja je meni potrebna da bih uspješno obavljao svoju očinsku ulogu mislim da ima dovoljno informacija na hrvatskom internetu. Očinski dopust još nisam koristio, ali dobro sam upoznat sa svim detaljima i svakako ga planiram koristiti uskoro.
Najdraža očinska aktivnost mi je kad izvedem sina i psa na trčanje jer on odspava, pas i ja se rekreiramo, a i mama tad ima malo vremena za sebe.
Već prije rođenja djeteta informirao sam se o najvažnijim stvarima iz stručne literature. Bitan oblik informiranja svakako su i osobna iskustva prijatelja koji su postali roditelji prije mene. S obzirom na razinu informacija koja je meni potrebna da bih uspješno obavljao svoju očinsku ulogu mislim da ima dovoljno informacija na hrvatskom internetu. Očinski dopust još nisam koristio, ali dobro sam upoznat sa svim detaljima i svakako ga planiram koristiti uskoro.
Savjet za buduće tate imam samo jedan – nemojte se previše stresirati, sve će doći prirodno. Go with the flow! 🙂