U ožujku ove godine, suočio sam se s novom životnom ulogom, postao sam otac curice Noemi. Prvi dani brige za nju bili su nešto sasvim novo, uzbudljivo, ali i zahtjevno – puno neodgovorenih pitanja, brige, nespavanja…
Kako do sada nisam često bio u doticaju s bebama, iznenadio sam se koliko se mijenjaju iz dana u dan i koliko vještina usvoje u kratkom razdoblju. Upravo me to saznanje potaknulo na korištenje roditeljskog dopusta i rada na pola radnog vremena, kako bi bio prisutan u životu svog djeteta tijekom tih prvih najosjetljivijih mjeseci.
To razdoblje omogućilo mi je da provedem jako puno kvalitetnog vremena sa bebom i suprugom. Uvidio sam kako je biti roditelj težak i odgovoran “posao”. A taj “posao”, obogatio me na mnogo načina: postao sam strpljiviji, odgovorniji i organiziraniji.
Raditi na pola radnog vremena mjesec dana nakon rođenja kćerkice doprinijelo je boljem
snalaženju i funkcioniranju u novoj ulozi roditeljstva. Imao sam dovoljno vremena da se posvetim obitelji uz poslovne obveze što me dodatno motiviralo da budem produktivniji.
Korištenje roditeljskog dopusta omogućilo mi je lakše razumijevanje s kojim se sve izazovima suočava moja supruga tijekom dana, dok sam ja na poslu. Također mislim da sam stvorio odlične temelje za razvijanje odnosa sa svojom kćeri, što mi je jako važno.
Smatram da je mjera kojom očevi dobivaju 10 slobodnih dana tijekom djetetovih prvih šest mjeseci minimalno što bi trebali dobiti, kako bi se mogli povezati s djetetom i priviknuti na novu, najtežu, ali i najljepšu i najvažniju ulogu u životu.
Zahvaljujemo tati Ivanu i Poslovnoj inteligenciji na podršci Festivalu tata i sudjelovanju na konferenciji MenCare – Zašto poticati očinski i roditeljski dopust.