1. Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Ja sam Ivan Poslon, suprug i tata jedne djevojčice koja mi je promijenila pogled na život. Po struci sam magistar kineziologije i radim kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, a uz to vodim vlastiti obrt za video produkciju.
Profil Tata priča na Instagramu nastao je iz stvarne potrebe – da progovorim o stvarima o kojima se među tatama rijetko govori. Na profilu dijelim iskrene priče o očinstvu, partnerstvu i izazovima modernog roditeljstva jer vjerujem da je svaki tata važan i da naša uključenost u djetetov život mijenja sve.
2. Kako si došao na ideju pokretanja Tata priča, što ti je bila glavna motivacija?
Ideja je nastala iz vlastitog iskustva. Kada sam saznao da ću postati tata, nisam odmah osjetio onu “filmsku sreću”. Mjesecima me to mučilo jer sam mislio da nešto nije u redu sa mnom. Tek kad sam čuo prijateljicu kako kaže da se ni ona nije odmah povezala sa svojom bebom, kao da mi je netko skinuo kamen sa srca.
Tada sam odlučio otvoriti profil — jer ako sam se ja osjećao tako, sigurno postoji još barem jedan tata koji se isto osjeća. Htio sam snimati videe kako bi znali da nisu sami i da je to potpuno normalno.
3. O čemu ti je najdraže pričati u Tata priča? Na što si najviše ponosan?
Najviše volim pričati o uključenosti tata u svakodnevni život djeteta – od uspavljivanja, igre, do razgovora o emocijama. Najponosniji sam što sam pokrenuo dijalog o mentalnom zdravlju muškaraca i time pomogao mnogima da potraže pomoć ili barem progovore o svojim osjećajima.
Trenutno radim na programu “Aktivni roditelj” koji spaja tjelesnu aktivnost i zajedničko vrijeme s djecom – jer vjerujem da roditeljstvo može biti i zdravo, i zabavno, i ispunjavajuće.
Očinstvo me učinilo strpljivijim, otvorenijim i emocionalno zrelijim. Naučilo me da je snaga u iskrenosti, ne u potiskivanju emocija.
4. Što tebi znači biti tata danas i koje vrijednosti ti je važno prenijeti djeci?
Biti tata danas znači biti prisutan i svjestan – ne zato što moraš, nego zato što želiš. Djeci želim prenijeti osjećaj sigurnosti, ljubavi i razumijevanja, ali i naučiti ih da je u redu pokazati emocije.
Vjerujem u postavljanje zdravih granica i u to da tata treba biti netko tko se zauzima za svoje dijete kad ono to još ne može samo.
5. Koliko roditeljstvo utječe na partnerstvo i kako vi to zajedno balansirate?
Roditeljstvo testira svaki odnos, ali i produbljuje ga ako postoji timski duh. Rebeka i ja nikad nismo dijelili poslove “pola-pola”, nego jednostavno – tko je doma, taj odrađuje.
Trudimo se održati bliskost kroz male stvari – popiti kavu u miru, pogledati seriju, napraviti ručak jedno za drugo, otići na “date” vikendom. I kad dođu trzavice, uvijek se pitamo: “Je li ovo bitno za našu budućnost?”
6. Što te najviše iznenadilo kad si postao tata?
Koliko brzo se dijete promijeni – i tebe s njim. Mislio sam da ću ja biti taj koji odgaja, ali zapravo me ona odgaja svaki dan, kroz strpljenje i promatranje.
7. Koju si lekciju u roditeljstvu naučio na teži način?
Naučio sam da ne smijem prenositi svoje dječje traume na svoje dijete. Kad me “trigerira” neka situacija, moram zastati, udahnuti i shvatiti da dijete ne radi ništa namjerno – ono samo još ne zna bolje. Primjer je uspavljivanje – ranije bih se znao iznervirati, ali sad si kažem: “Smiri se, dijete uči preko tebe kako da se smiri.”
8. U kojem aspektu roditeljstva najviše uživaš?
U povjerenju. Kad se igramo i ona bez razmišljanja dotrči meni, jer zna da je kod mene sigurna – to je nešto što želim zadržati cijeli život. Uživam i u večernjim trenucima kad legnemo, mazimo se i shvatim da to što sam prisutan vrijedi više od bilo koje karijere.
9. Kako te očinstvo promijenilo?
Očinstvo me učinilo strpljivijim, otvorenijim i emocionalno zrelijim. Naučilo me da je snaga u iskrenosti, ne u potiskivanju emocija. Shvatio sam da je u redu potražiti pomoć i da je bolje otići psihologu nego dopustiti da dijete odrasta bez tate.
10. Što bi poručio drugim (budućim) tatama?
Budi prisutan od samog početka – od pregleda do poroda. Ne zato što moraš, nego jer ćeš tek tada shvatiti koliko je sve to posebno. Nemoj juriti za karijerom dok dijete raste – novac se uvijek može zaraditi, ali vrijeme s djetetom se ne može vratiti.
I zapamti: nitko ne traži savršenstvo. Bitno je da se trudiš biti bolji nego jučer. Zato i volim reći – “Mogu ja to i bolje.”