Nemojte se bojati reći „volim te“ svom djetetu na glas. Svaki dan i više puta ako je potrebno. Neka dijete čuje vaše osjećaje, ne samo da ih „mora“ osjetiti, jer se to podrazumijeva. Dijete zna da ga i tata voli, ali ako to i čuje, lakše će posložiti emocije u svojoj glavici. A s druge strane, tata će se sve više osloboditi i lakše emotivno otvoriti ako svoje osjećaje kaže na glas.
Što se prvog iskustva emocionalne povezanosti tiče, teško mi je odrediti i reći da je to bio neki određeni trenutak ili događaj. Imam osjećaj da se ta povezanost gradila kroz dane, mjesece, godine. Čini mi se da sam emocionalnu povezanost počeo osjećati u trenucima kada je Noi trebala utjeha, kada je bio tužan ili povrijeđen ili ozlijeđen od pada i kada je u tim trenucima dolazio i meni u zagrljaj da ga utješim, zagrlim, podignem, da zajedno pričamo o tome što se dogodilo i kako to popraviti, naravno na način kako možemo pričati s bebom. A isto tako kada je bio sretan i ponosan na sebe, kada je napravio nešto lijepo i uspješno za njega i kada se time htio pohvaliti. Tada je također dolazio i prilazio meni da pokaže svoj poduhvat.
Za svaku stvar za koju Noah smatra da mi treba pokazati, svaku tu situaciju pogledam i pohvalim ga. Smatram da mu time dajem poticaj da radi što ga veseli i da i dalje može doći, pohvaliti se svojim poduhvatom.
Uvijek ga pohvalim – tako pokazujem Noi da mi je stalo i da sam tu za njega. Što god radio, što god učinio, bilo to crtanje ili bolje rečeno šaranje, slaganje kockica, pokušaj koluta unaprijed, ples, skakanje, trčanje, bilo što, svaki put ga pohvalim. Za svaku stvar za koju Noah smatra da mi treba pokazati, svaku tu situaciju pogledam i pohvalim ga. Smatram da mu time dajem poticaj da radi što ga veseli i da i dalje može doći, pohvaliti se svojim poduhvatom.
Kada idemo spavati, ležimo u krevetu i prije samog sna, malo pričamo. Ponekad o svašta-nečemu, a ponekad o tome što mu se dogodilo taj dan, u vrtiću ili doma. Potičem ga da priča svojim riječima, ne držim mu prodike odmah čim nešto kaže, nego pokušavam svoje reakcije svesti na znatiželju da mi što više toga ispriča, a onda kasnije možemo to komentirati i dati mu savjet što napraviti i kako se ponašati i određenim situacijama.
Svaka večer u kojoj se uspavljujemo zajedno sadržava emocije i bliskost, kroz zagrljaj, pusu i riječi „tata te voli“. Bez toga ne idemo spavati, pa makar bili i ljuti jedno na drugo iz nekog razloga.
U izgradnji emocionalne povezanosti najviše mi pomaže – djetetov feedback. Ne samo kroz igru, kroz muške aktivne igre, nego i kroz maženje. Često se znamo sjesti ili leći na krevet i mazimo se. Nasloni se na mene i tako leži dok mu ja radim čupave frizure ili ga češkam po leđima. Obojica se u tim trenucima osjećamo tako mirno. Ponekad traje kratko, ponekad traje dulje, ali svaki taj trenutak je dodatna ciglica u izgradnji naše povezanosti.
Zajedno kuhamo, peglamo, čistimo, razvrstavamo otpad, peremo stakla, pa čak i usisavamo. Međutim, dijete treba igru i, koliko god mogu, provedem makar i malo vremena u igri.
Najveći izazov izgradnji bliskosti s djetetom je život! Današnji ritam života ostavlja nam jako malo kvalitetnog vremena za povezivanje s djecom. Od redovnog posla od 8+ sati, zasebnih projekata i radova, tu su naravno i kućanske obaveze, a sve to nam skraćuje vrijeme koje možemo provesti s djecom. Noah često zna tražiti moju pažnju na način da želi raditi stvari koje radim ja, a ja se ne ustručavam uključiti ga. Pa tako na primjer zajedno kuhamo, peglamo, čistimo, razvrstavamo otpad, peremo stakla, pa čak i usisavamo. Tako provodimo vrijeme zajedno. Međutim, dijete treba igru. Često mi se zna dogoditi da zbog svojih obaveza moram odbiti njegove molbe za igrom na podu. Ali sam shvatio da 10-ak minuta igre s Noom, meni neće toliko naštetiti, a njemu će značiti jako puno. Kad god mogu, provedem makar i malo vremena u igri. Bolje nego da ga stavim pred televizor.
A što bih savjetovao drugim tatama koji žele izgraditi dublju emocionalnu povezanost sa svojom djecom? Nemojte se bojati reći „volim te“ svom djetetu na glas. Svaki dan i više puta ako je potrebno. Neka dijete čuje vaše osjećaje, ne samo da ih „mora“ osjetiti, jer se to podrazumijeva. Dijete zna da ga i tata voli, ali ako to i čuje, lakše će posložiti emocije u svojoj glavici. A s druge strane, tata će se sve više osloboditi i lakše emotivno otvoriti ako svoje osjećaje kaže na glas. Ne dajte da vas zatvori „muškost“ i da takav stav prenesete na dijete, pogotovo muško.
I igrajte se s djecom igre koje su njima bitne. Moguće da bi djeca svakih 5 minuta htjela nešto drugo, ali to nije bitno, jer oni žele vas i nijedna igra nije tako dobra kao što je igra s roditeljima.